kada vam nabolji prijatelj zabije nož u leđa, biste li vi oprostili????
pokušavam otići od njega
zaboravit ga...
ali ne ide.....
danas smo plesali( slučajno na tjelesnom)
nije se bunio.....
danas mu je bio rođendan
a od sve strke ja sam mu zaboravila čestitat
nisam ni planirala
ali poslije plesa... morala sam , ali sam zaboravila....
jbg njegova blizina tako djeluje na mene da zaboravim sve ostalo.....
povrijedio me je, opet i opet. ali zadnji put.
ja sam kriva jer sam mu dopuštala....
više neću......
počinjem iz početka, mjenjam sve.....
bit če teško naviknuti se na snove bez njega,
ali dat ću sve od sebe..........
počinjem iz početka, ali bez njega....
nisam ni sama znala šta radim, imala sam sve osmišljeno u glavi, sve što bi ja mogla reći, kako bi on mogao reagirati, kako bi ja mogla odgovoriti na njegove reakcije.........
sve je palo u vodu kad sam stala ispred njega i pogledala ga u oči.....zamolila sam ga da razgovaramo nasamo, on je naravno odbijao, nisam znala šta da radim, al nisam htjela da mi prođe i 18 rođendan, a da nisam ništa uradila.......
zagrlila sam ga, rekla da ga volim, i samo se okrenula i otišla........
al neka sam, sad s ponosom mogu reći:....
IMAM 18 GODINA, I NAPOKON SAM URADILA NEŠTO ZA SVOJU VLASTITU SREĆU!!!!